slikar i grafičar · otac obitelji
Karlo Mijić
1887.–1964.
Životopis
Radni tekst. Datumi i tvrdnje provjeravaju se prema dokumentima iz zbirke.
Karlo Mijić rođen je 7. veljače 1887. u Bileći. Obitelj je bila podrijetlom iz Sumartina na Braču, a djetinjstvo i školske godine proveo je u Sarajevu. Otac Ivan Mijić bio je trgovac i proizvođač sodavode, majka Katarina rođena Dorotić. Roditelji su ga, prema pisanju iz 1916., namijenili trgovini, ali se nakon gimnazije u Sarajevu odlučio za slikarstvo.
Školovanje
Prvu slikarsku školu polazio je u Beču, 1904. ili 1905. (izvori se u godini razlikuju). Prema sačuvanoj svjedodžbi, školsku godinu 1905./1906. proveo je u Pragu kod Vlahe Bukovca. U münchensku Akademiju likovnih umjetnosti upisan je 27. listopada 1906., u crtačku klasu Petera Halma, a poslije je, prema više izvora, učio i kod Carla von Marra. Kada je München napustio i je li ondje stekao diplomu, nije pouzdano utvrđeno: izvori navode godine od 1908. do 1911.
Kao mladi crtač objavljivao je karikature u satiričkim listovima. Njegovi su crteži dokumentirani u bečkom Figaru 1910. i u Die Muskete 1914., a leksikoni spominju i münchenske listove Der Komet i Simplicissimus. U školskoj godini 1913./1914. bio je izvanredni polaznik (hospitant) klase Bertolda Löfflera na bečkoj Školi za umjetni obrt; ondje je radio studije, kompozicije, plakate i ilustracije.
Nastavnik u Sarajevu, Banjoj Luci i Zagrebu
Vjerojatno od 1914. predavao je crtanje na Srednjoj tehničkoj školi u Sarajevu; u rujnu 1916. ondje je sigurno zaposlen. Za Prvoga svjetskog rata služio je vojsku (Hrvatski biografski leksikon navodi 1915.–1916.). Godine 1919. oženio se slikaricom Lujzom Kuzmić, a iste je godine postao član zagrebačkog Proljetnog salona. Početkom 1920-ih s Vladimirom Becićem okupljao je slikare u Blažuju kraj Sarajeva; kao godinu nastanka te kolonije izvori navode 1919., 1920. ili 1921. Radio je i scenografije za sarajevsko Narodno pozorište (1922.–1923.), ilustrirao knjige i kalendare društva Napredak te oblikovao božićne čestitke.
U Sarajevu je pripadao umjetničkim skupinama: s Đokom Mazalićem, Romanom Petrovićem i Sigom Sumerekerom izlagao je kao Četvorica (1929. i 1930.), a 1935. s Mazalićem, Hinkom Laasom i Brankom Šotrom osnovao je skupinu Krug. U travnju 1937. premješten je u Banju Luku, a 1938., prema većini izvora, u Zagreb, gdje je predavao na Srednjoj tehničkoj školi. Prema Hrvatskom biografskom leksikonu, 1945. otpušten je iz službe; potom je radio kao slobodni umjetnik, od 1948. kao učitelj u osnovnoj školi, a 1949. je umirovljen. Umro je u Zagrebu 5. veljače 1964.
Slikarstvo
Najranija sačuvana djela, crteži Dama sa šeširom (1907.) i Starica (1908.), nastala su u duhu münchenske akademije, kao i portreti u tamnim tonovima Moj otac (1911.) i Autoportret (1913.). Usporedo je u akvarelima bilježio bosanski svakodnevni život i pučku arhitekturu (Bosanci na vašaru, 1911.; Bosanska kuća I, 1911.–1912.).
Oko 1916. u njegovu se radu javljaju simbolične kompozicije bliske bečkoj secesiji (Put kroz život), a zatim izrazito ekspresionistički portreti, u kojima su pogled i ruke modela naglašeni do napetosti (Glava majke, 1916.; Majka, 1918.; Brat i sestra, 1919.; Portret Adele Ber, oko 1919.). Bosanske planinske krajolike iz 1919. (U našim planinama, Bosansko selo) gradi od pojednostavljenih masa i hladnih tonova plave, zelene i žute; Hranisava (1920.) pripada istom krugu. Jedan je zagrebački kritičar na Mijićevoj izložbi 1920. prepoznao utjecaj Cézannea i Hodlera, a slovenski povjesničar umjetnosti France Stele 1922. opisao je Mijićeve likove kao monumentalne, stilizirane i melankolične.
Sredinom 1920-ih volumeni postaju mirniji i zaglađeni, a prizor kao da je zaustavljen. Taj se način obično naziva magičnim realizmom: stvarnost je prikazana točno i oštrih obrisa, ali nepomično i pomalo začudno. Vrhunac je toga razdoblja Drina (1926.), krajolik gotovo sveden na zelenu boju, a istom duhu pripada i veliki Portret moje žene (1926.). U djelima nastalima oko 1927. sve su češći brački i dalmatinski motivi, s geometrijski sažetim kućama i svjetlijom paletom (Pejzaž sa kulom Cerineo). U 1930-ima boja mu se rastvara, ali ostaje suzdržana (Husrevbegov hamam, 1929.–1930.; Postira, 1935.–1936.), a prizori sa sarajevske periferije, poput Halača (oko 1936.), nose tihu socijalnu notu. Slikao je i nakon rata: brački motivi, ribe i luke prevladavaju na njegovim izložbama do 1952.
Crtež, grafika i primijenjena umjetnost
Važan dio opusa čine crteži tušem, rađeni širokim i živim potezom: portreti, bosanska sela i vedute Sarajeva (Kuće /Planinski zaseok/, oko 1919.; Ciglana, 1924.; Rihard Kuzmić, 1920.). U linorezu i drvorezu izradio je niz grafika religiozne tematike snažnih kontrasta (Obješeni, oko 1918.; Za križem, oko 1919.; Isus i Magdalena i Isus na zdencu, sredina 1920-ih). Za Mapu Proljetnog salona (1920.) izradio je litografiju Udovice. Bavio se i plakatom, ilustracijom te nacrtima za predmete od drveta i metala.
Izložbe
Najranije poznato izlaganje bilo je 1909., na izložbi društva Medulić u Ljubljani. Sudjelovao je na prvoj izložbi bosanskohercegovačkih umjetnika u Sarajevu 1917., a prvu samostalnu izložbu u Zagrebu, sa sedamdesetak radova, priredio je u ožujku 1920. u Salonu Ulrich. Iste je godine s Lujzom, Romanom Petrovićem i Petrom Tiješićem izlagao u Novom Sadu. Izlagao je u Ženevi (1920.–1921.), Beogradu (1922.), Parizu (1925.), gdje je s H. Baldasarom i D. Smiljanićem oblikovao bosanski salon i dobio priznanje (izvori ga različito nazivaju nagradom, medaljom ili diplomom), te u Lavovu, Barceloni, Londonu i Saarbrückenu. Drugu samostalnu izložbu u Zagrebu imao je u studenom 1939. Nakon smrti priređene su mu izložbe u Tuzli (1981.), velika retrospektiva u Sarajevu i Zagrebu (1983., zajedno s Lujzom) te izložba „Lujza i Karlo” u Sarajevu 2024.
Gdje su djela danas
Najveća zbirka njegovih slika, crteža i grafičkih matrica nalazi se u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, koji je 2011. primio veliku skupinu djela iz jedne privatne ostavštine. Djela čuvaju i Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Galerija umjetnina „Branislav Dešković” u Bolu, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu (Drina), Muzej Sarajeva, Galerija umjetnina u Splitu, Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu i druge ustanove. Monografiju o njemu objavio je Vlado Bužančić 1993.
Kronologija
- 1887.
Karlo Mijić rođen je 7. veljače u Bileći; obitelj je podrijetlom iz Sumartina na Braču.
- 1904.–1905.
Nakon sarajevske gimnazije Karlo polazi privatnu slikarsku školu u Beču; izvori navode 1904. ili 1905.
- 1905.–1906.
Prema svjedodžbi iz srpnja 1906., školsku godinu 1905./1906. provodi kod Vlahe Bukovca u Pragu.
- 1906.
Karlo se 27. listopada upisuje na Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu, u crtačku klasu Petera Halma.
- 1908.–1911.
Prema više izvora, Karlo u Münchenu uči i kod Carla von Marra. Kada je studij završio i je li stekao diplomu, nije utvrđeno.
- 1909.
Najranije poznato Karlovo izlaganje: dva akvarela i studija olovkom na izložbi društva Medulić.
- 1910.
U bečkom satiričkom listu Figaro izlaze Karlovi crteži.
- 1911.
Karlo slika portret Moj otac i akvarel Bosanci na vašaru.
- 1912.
Na Četvrtoj jugoslavenskoj umjetničkoj izložbi izloženo je šest radova pod imenom „Dragutin Mijić”, koje izvori pripisuju Karlu.
- 1913.
Karlo slika Autoportret, danas u Galeriji umjetnina „Branislav Dešković” u Bolu.
- 1913.–1914.
Kao hospitant polazi klasu Bertolda Löfflera na Školi za umjetni obrt (upis 10. studenoga 1913., svjedodžba 30. lipnja 1914.).
- 1914.
Karlovi crteži izlaze u bečkom humorističkom listu Die Muskete.
- 1914.
Vjerojatno od te godine Karlo predaje crtanje na Srednjoj tehničkoj školi u Sarajevu; neki izvori navode 1915.
- 1915.–1916.
Prema Hrvatskom biografskom leksikonu, za Prvoga svjetskog rata Karlo služi u 23. domobranskoj pukovniji.
- 1916.
Hans Berger u listu Bosnische Post objavljuje članak o Karlovu radu.
- 1916.
U prosincu su u izlozima dviju sarajevskih trgovina izložene Karlove skice za portret cara Karla.
- 1916.–1920.
Ekspresionističko razdoblje: portreti (Glava majke, 1916.; Majka, 1918.), bosanski krajolici hladnih tonova (U našim planinama, 1919.) i prve grafike religiozne tematike.
- 1917.
Karlo sudjeluje na prvoj izložbi bosanskohercegovačkih umjetnika i oblikuje njezin katalog i plakat.
- 1919.
Karlo Mijić i Lujza Kuzmić vjenčavaju se.
- 1919.
Karlo je naveden među članovima Proljetnog salona u katalogu njegove sedme izložbe.
- 1919.
Karlo je među pokretačima sarajevskog šaljivog lista Osa.
- 1919.–1923.
Karlo s Vladimirom Becićem okuplja slikare u Blažuju kraj Sarajeva; godina osnutka kolonije u izvorima se razlikuje (1919., 1920. ili 1921.).
- 1920.
U ožujku Karlo priređuje prvu samostalnu izložbu u Zagrebu, u Salonu Ulrich, sa sedamdesetak radova.
- 1920.
Na IX. izložbi Proljetnog salona izlaže osam crteža i pet drugih radova.
- 1920.
U studenom Karlo i Lujza izlažu s Romanom Petrovićem i Petrom Tiješićem u Novom Sadu.
- 1920.
Prema Hrvatskom biografskom leksikonu, ista skupina izlaže i u Osijeku.
- 1920.–1921.
Dvije Karlove slike na Međunarodnoj izložbi moderne umjetnosti u Ženevi.
- 1921.
U listopadu oboje izlažu na prvoj izložbi Društva umjetnika u sarajevskoj Vijećnici.
- 1922.
Na V. jugoslavenskoj umjetničkoj izložbi Karlo izlaže osam slika, a Lujza Jabuke i Voće.
- 1922.–1923.
Karlo radi scenografije za Narodno pozorište u Sarajevu.
- 1924.–1927.
Karlo i Lujza povremeno borave na Braču.
- 1925.
Na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti Karlo suoblikuje bosanski salon i dobiva priznanje, koje izvori različito nazivaju (nagrada, medalja, diploma).
- 1925.
Karlo sudjeluje na Jadranskoj izložbi.
- 1926.
Nastaje Drina, ključno djelo Karlova magičnog realizma, danas u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
- 1926.
Karlo slika Portret moje žene, veliki portret Lujze.
- 1927.
Karlo sudjeluje u pripremi Šeste jugoslavenske umjetničke izložbe; izvori ga navode u uredništvu kataloga i u odboru izložbe.
- 1927.
Četiri Karlova crteža tušem na izložbi jugoslavenske grafike.
- 1928.
Rođena je Inka Mijić. Kao mjesto rođenja katalozi navode Zagreb (1968.) ili Beč (1975. i 1990.).
- 1929.–1930.
Karlo izlaže sa skupinom Četvorica (Đoko Mazalić, Roman Petrović, Sigo Sumereker).
- 1929.
Dvije Karlove grafike s biblijskim motivima na Međunarodnoj izložbi.
- 1930.
Karlo izlaže na izložbi jugoslavenskog kiparstva i slikarstva u Londonu.
- 1931.–1933.
Karlo ilustrira i oprema kalendare društva Napredak.
- 1933.
Ante Martinović objavljuje životopisni prikaz Karla Mijića u kalendaru Napredak (pojedini izvori članak datiraju 1935.).
- 1933.
Devet Karlovih crteža, akvarela i grafika na izložbi jugoslavenske grafike; prema HBL-u izložba gostuje i u Metzu.
- 1934.
Pet Karlovih crteža na I. izložbi zagrebačkih umjetnika.
- 1935.
Karlo s Đokom Mazalićem, Hinkom Laasom i Brankom Šotrom osniva skupinu Krug.
- 1935.
Tiskane su tri božićne čestitke prema Karlovim slikama seoskog Božića.
- 1936.
Četiri Karlova ulja na III. izložbi zagrebačkih umjetnika.
- 1936.
Karlo slika akvarel Djevojčica (Inka).
- 1937.
Karlo slika ulje s djevojčicom koja drži lutku, koje se povezuje s Inkom.
- 1937.
U travnju Karlo je premješten na službu u Banju Luku.
- 1937.
Tri Karlova akvarela s Brača i dalmatinske obale na IX. proljetnoj izložbi.
- 1937.
U listopadu Karlo izlaže sa skupinom Krug.
- 1938.
Obitelj se seli u Zagreb, gdje Karlo predaje na Srednjoj tehničkoj školi; pojedini izvori navode 1937.
- 1938.–1939.
Na izložbi „Pola vijeka hrvatske umjetnosti” izložen je Portret moje žene.
- 1939.
U studenom Karlo priređuje samostalnu izložbu u Salonu Ullrich.
- 1941.–1944.
Karlo izlaže dalmatinske motive na godišnjim izložbama hrvatskih umjetnika u Umjetničkom paviljonu.
- 1943.
Sedam Karlovih radova na izložbi hrvatske umjetnosti; prema HBL-u izložba gostuje i u Beču i Bratislavi.
- 1944.
Izlazi drugo izdanje Ramazanskih priča Alije Nametka s Karlovim ilustracijama.
- 1945.
Prema Hrvatskom biografskom leksikonu, Karlo je otpušten iz službe i dalje radi kao slobodni umjetnik.
- 1946.
Sedam Karlovih radova, među njima slika naslovljena Inka, na izložbi Grupe profesionalnih likovnih umjetnika.
- 1947.
Na izložbi radova o Omladinskoj pruzi Šamac – Sarajevo Karlo izlaže sliku Kakanj.
- 1949.
Karlo odlazi u mirovinu.
- 1950.
Karlo izlaže u Salonu Likum s Vladom Filakovcem, Dušanom Kokotovićem, Zvonimirom Lukinovićem i Ljudevitom Šestićem.
- 1951.
Karlov akvarel Borovi na II. saveznoj izložbi.
- 1952.
Karlova slika Ukrcavanje kamena na Braču na izložbi „Motivi s našeg mora”.
- 1960.
Prema Hrvatskom biografskom leksikonu, Karlo sudjeluje na Plavom salonu.
- 1964.
Karlo Mijić umire 5. veljače.
- 1970.–1971.
Karlov akvarelni Autoportret iz 1946. na izložbi autoportreta sarajevskih slikara u Muzeju grada Zagreba.
- 1972.
Na izložbi „Počeci jugoslovenskog modernog slikarstva” izložen je Karlov Autoportret iz 1913., tada u Inkinu vlasništvu.
- 1978.
Djela Karla i Lujze na izložbi „Umjetnost Bosne i Hercegovine 1894–1923”.
- 1980.
Karlo je zastupljen na izložbi „Ekspresionizam i hrvatsko slikarstvo”.
- 1981.
Posmrtna izložba Karlovih slika u Galeriji jugoslovenskog portreta.
- 1983.
Usporedne retrospektive Karla i Lujze u Umjetničkoj galeriji BiH i u Modernoj galeriji u Zagrebu.
- 1993.
Izlazi monografija Vlade Bužančića o Karlu Mijiću.
- 2011.
Moderna galerija prima veliku skupinu Karlovih slika, crteža i grafičkih matrica iz privatne ostavštine; prema muzejskim izvorima, djela su nekoć pripadala Inki.
- 2011.
U novom postavu Galerije umjetnina „Branislav Dešković” izložen je Karlov Autoportret iz 1913.
- 2016.
Muzej suvremene umjetnosti restaurira Drinu.
- 2024.
Izložba „Lujza i Karlo” u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine (27. 6. – 9. 8.).
- 2025.
Hranisava i Portret moje žene na izložbi „Magija slike” u Galeriji Vjekoslav Karas.
Iz zbirke
Prikaži sve (6)
Inka s lutkom
Karlo Mijić
1937. · ulje na platnu
MIJ-000001 u obradi
Pastir s ovcama
Karlo Mijić
1920.–1929. · akvarel i tuš na papiru
MIJ-000002 u obradi
Raspeće
Karlo Mijić
1917.–1919. · linorez na papiru
MIJ-000003 u obradi
Krist i Samarijanka na zdencu
Karlo Mijić
1917.–1919. · linorez na papiru
MIJ-000004 u obradi
