Lujza Kuzmić-Mijić

Lujza Kuzmić rođena je 31. kolovoza 1889. u Sarajevu. Njezin mlađi brat bio je jezikoslovac Rikard Kuzmić (1896.–1982.), a imala je i sestru Adelu, koju je naslikala oko 1918. Pripada prvom naraštaju školovanih slikarica u Bosni i Hercegovini.

Školovanje

U Sarajevu je 1906. završila Višu djevojačku školu i uzimala satove slikanja kod Jana Karela Janovskoga. Školovanje je nastavila u Beču: prema Hrvatskom biografskom leksikonu, 1907.–1908. u privatnoj slikarskoj školi Roberta Scheffera, a 1908.–1912. u Umjetničkoj školi za žene i djevojke. Jedan novinski prikaz iz 1983. početak bečkog školovanja stavlja već u 1906.; upisni dokumenti dosad nisu pronađeni.

Život i rad

Nakon Beča živjela je u Sarajevu. Godine 1919. udala se za slikara Karla Mijića. Sa suprugom je povremeno boravila u slikarskoj koloniji u Blažuju kraj Sarajeva (1921.–1923.) i na Braču (1924.–1927.). Prema većini izvora, najplodnije razdoblje bilo joj je od 1919. do 1927. Slikati je prestala potkraj 1920-ih: jedni izvori navode 1927., drugi 1928., kada joj se rodila kći. Od 1938. živjela je u Zagrebu, gdje je umrla 27. prosinca 1959.

Slikarstvo

Slikala je ponajviše uljem, a radila je i akvarele i crteže. Najčešće su teme portreti, mrtve prirode i krajolici. U ranim radovima, nastalima za školovanja, slika svjetlo i atmosferu prema uzoru na slikarstvo na otvorenom i impresionizam (Portret djevojčice, 1908.–1912.; Glava djeteta, 1912.; Podvožnjak, 1912.–1913.; crtež ugljenom Portret starca, 1912.). Od kraja 1910-ih boja joj postaje jača i slobodnija, a oblici čvršće građeni, na tragu fovizma, ekspresionizma i Cézanneova načina gradnje slike bojom. Tome razdoblju pripadaju Portret sestre Adele (oko 1918.), Portret brata Rikarda (oko 1919.), Voće (1919.), Jabuke (1922.), akvarel Šuma u Blažuju (1921.–1922.), U brdima (1925.) i akvarel Splitska (1927.).

Koliko je djela ukupno naslikala, nije poznato. Hrvatski biografski leksikon govori o pedesetak radova nastalih između 1906. i 1927., a drugi izvori o dvadesetak do dvadeset pet ulja, petnaestak akvarela i nekoliko crteža.

Izložbe

U studenom 1920. izlagala je sa suprugom, Romanom Petrovićem i Petrom Tiješićem u Novom Sadu; novosadski kritičar zapazio je da se služi sličnim motivima kao suprug, ali mekšom bojom i s dozom melankolije. Prema Hrvatskom biografskom leksikonu, ista je skupina izlagala i u Osijeku. U listopadu 1921. sudjelovala je na prvoj izložbi Društva umjetnika u Sarajevu s mrtvim prirodama i akvarelima krajolika, a 1922. na V. jugoslavenskoj umjetničkoj izložbi u Beogradu sa slikama Jabuke i Voće.

Nakon smrti djela su joj izlagana na pregledu „Umjetnost Bosne i Hercegovine 1894–1923” (Sarajevo, 1978.), a 1983. priređena joj je retrospektiva s oko četrdeset slika, usporedo s Karlovom, u Sarajevu i Zagrebu. Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine 2024. posvetila je izložbu „Lujza i Karlo” supružnicima.

Djela danas

Većinu njezinih poznatih djela čuva Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Karlo ju je portretirao više puta, među ostalim na slikama Supruga (1924.–1925.) i Portret moje žene (1926.), danas u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu.